Postoji li veza između glazbe i razvoja inteligencije?
Ovo pitanje postavilo se nakon što je primijećeno da mnogi klasični glazbenici imaju nadprosječne matematičke sposobnosti.
Dr. Alfred A. Tomatis, francuski otorinolaringolog i istraživač, u svojoj knjizi Zašto Mozart? 1991.iznosi rezultate rada sa pacijentima koji su imali probleme sa sluhom, govorom, te poteškoće u učenju. Njegova originalna metoda pomogla je mnogim pacijentima, a bazirala se na otkriću da se sluh može na neki način tretirati izlaganjem kontrastnim frekvencijama zvuka, da to direktno utječe na glas i govor, a i neke kognitivne sposobnosti. U svome radu primijetio je da je korištenje Mozartove glazbe imalo najdugotrajnije efekte, a ono što je najzanimljivije je da je efekt bio isti bez obzira na porijeklo sudionika, prethodno poznavanje te vrste glazbe ili glazbeni ukus.
Zašto Mozart?
Dvije stvari bitne su za razumijevanje Mozartove glazbe, a to su sam glazbeni stil, manira u kojoj je stvarana glazba u 18. stoljeću, pa onda i njegova osobnost i genijalnost koja je tu glazbu oblikovala.
Poznat kao čudo od djeteta, atrakcija ondašnjih dvorova koja je svojim virtuoznim sviranjem kao šestogodišnjak postao do tad neviđena senzacija, Mozart je već u toj dobi skladao glazbu, i ovladao zanatom notacije i orkestracije. Ono što ga posebno izdvaja među ostalim velikanima glazbene povijesti je nevjerojatna brzina i lakoća kojom je zapisivao glazbene ideje – melodija je njemu dolazila već posve oblikovana, i on bi je zapisao takvu kakvu je čuo u svojoj imaginaciji, bez prepravljanja, skoro kao po “diktatu”.
Može se reći da je njemu glazba bila jednostavna, kristalno jasna,a glazbene tvorevine, ma kako kompleksne, lako slušljive. Tu djetinju lakoću stvaranja je zadržao i u zrelosti.
Težnja skladu
Sam stil glazbe 18. stoljeća, klasika, težio je velikom skladu, i iznjedrio vrlo precizan skup pravila koja su skladatelji poštivali kako bi glazba odražavala taj sklad i pravilnost, kako u strukturi akorada, tako i u slaganju glazbenih cjelina, njihovom redoslijedu, dužini trajanja, itd. Temelje koje su oni tada postavili, i danas je lako prepoznati,u slijedovima akorada kod suvremene pop pjesme.
Ideal ugodnih suzvučja, koja prelaze iz jednog u drugo na najskladniji način, oblikovanje glazbe tako da se pazi na idealan omjer novih ideja i ponavljanja, i težnja veselim i razigranim melodijama, bile su glavne odlike klasičnog stila.
Jesu li ove osobine glazbe upravo ono što naš mozak prepoznaje kao ugodan podražaj i je li spoj klasičnog stila i Mozartovog genijalnog načina glazbenog razmišljanja dobitna kombinacija za poboljšanje nekih funkcija uma i inteligencije?
Kontroverze
Kasnija istraživanja,koja su 1993. znanstvenici Rauscher, Shaw i Ky proveli i objavili u časopisu Nature, bavila su se utjecajem Mozartove glazbe na inteligenciju, i to onaj dio koji je zadužen za prostorne sposobnosti, poput vizualizacije oblika, snalaženja u labirintu i sl. Efekt je bio značajan ali kratkotrajan, ispitanici su pokazali prolazno povećanje sposobnosti do 15 minuta nakon izloženosti glazbi.
Kasnija istraživanja dala su kontradiktorne rezultate i nije se mogao utvrditi neki opipljiv utjecaj na inteligenciju.
Istraživanja na miševima dokazala su bolju izvedbu prolaska kroz labirint kod miševa kojima je puštana Mozartova glazba.
Dakle, utjecaj na prostornu inteligenciju je dokazan, no ne i na opću, iako je u to vrijeme u medijima popularizirana teza da nas slušanje klasične glazbe čini inteligentnijima, a mnogi autori savjetovali su puštanje klasične glazbe djeci ii bebama, kako bi se taj efekt što bolje iskoristio.
No, može li glazba ipak utjecati na razvoj inteligencije
Odgovor je da može, ali za to je potrebno nešto više truda. Naime, Jessica Grahn, kognitivna znanstvenica sa sveučilišta u Ontariju, provela je istraživanje i dobila rezultate trajnog povećanja inteligencije za 3 broja u testovima, nakon perioda od godine dana učenja klavira, uz redovito vježbanje. Dakle, aktivno bavljenje glazbom je ono što je poželjno ako želimo unaprijediti razvoj inteligencije.
Iako samim slušanjem klasične glazbe nije moguće “postati pametniji”, brojna istraživanja o utjecaju pozadinske glazbe na učinkovitost kod obavljanja različitih radnji, dala su dosta pozitivnih rezultata. Klasična glazba, bilo da je u pitanju Bach, Vivaldi ili Mozart, pokazala je velik potencijal u utjecaju na emocionalno stanje i stres pri učenju i radu i time utjecaj na učinkovitost učenja ili obavljanja složenih mentanih radnih zadataka.
