Volontiranje možemo nazvati dvosmjernom ulicom u kojoj svaka od strana ima neku korist, zadovoljstvo ili dobit. Radi se o konceptu u kojem pojedinac dobrovoljno, savjesno i odgovorno ustupa svoje vrijeme, trud, rad i volju u vrhu činjenja dobra ili korisna za drugu stranu.
Postoji više vrsta i načina kako volontirati. Pojedinac tako može pomagati u susjedstvu ili mjesnoj zajednici, također u nekoj udruzi ili akciji. Volontirati možemo svakodnevno, samostalno i bez velikog napora, ali i sudjelovanjem u raznim akcijama, sve do toga da sami organiziramo akciju ili čak i udrugu. Kako god okrenuli, računa se da se radi o aktivnosti u kojoj pojedinac (volonter) ne zahtjeva naknadu, već dobrovoljno ustupa svoje vrijeme u svrhu dobrog osjećaja i potrebe za pomaganjem.
“Pro Bono” ili uz naknadu, dobrovoljno ili uvjetovano (služenje kazne), sa željom ili bez, postoje neke odredbe kojih bi se uvijek trebalo držati u svrhu boljeg rezultata, odnosno o nekim stavkama razmisliti prije nego donesemo odluku želimo li ili ne upustiti se u volontersku avanturu. U ovom tekstu donosimo najčešće predrasude i situacije u kojima se može pronaći volonter.
Zašto volontirati?
Gotovo ne postoji osoba na svijetu koja ne želi, ako može, pomoći drugoj osobi. Još od malena, uče nas dijeljenju, solidarnosti i razumijevanju. Također, kroz djetinjstvo se susrećemo s raznim situacijama i informacijama o siromaštvu, gladi, nemoći, ratovima i drugim sličnim pojavama koje razvijaju empatiju u čovjeku da nauči suosjećati s drugima u nevolji. Mnogi tako. već u ranoj dobi, stječu naviku i želju da pomognu drugima ili žele volontirati. Razne humanitarne akcije, elementarne nepogode, ratovi i sukobi, čak i zdravstvene prepreke, povezuju ljude, nacije, pojedince i skupine da zajedno udruže snage i pomognu onome kome je tada pomoć izuzetno potrebna. Veliki ili mali, moramo znati da uvijek možemo pomoći, čak i onda kad mislimo da to ne radimo. Ponekad samo riječi podrške mogu značiti mnogo.
Možemo zaključiti kako se radi o stečenoj, ali i urođenoj želji da činimo ovaj svijet ljepšim mjestom za življenje.
Tko su volonteri
Volonter može biti svaka osoba koja u određenom trenutku doprinosi nekoj akciji. Nismo svi isti, stoga možemo zaključiti da svačiji zadatak nije, ne mora i ne može biti isti. Ipak, postoji velika razlika između onih koji sudjeluju na svakoj akciji koja se događa u njihovom okruženju, dok s druge strane postoje oni koji gotovo nikad ne sudjeluju jer smatraju da nisu dovoljno dobri ili ne mogu. Dobro bi i korisno bilo osvijestiti se da svatko može na neki način pomoći i da je svatko jednako važan u cijelom procesu. Bilo da volontiramo 1h ili 100 dana, doniramo 1 kn ili 1000 kn, sve to vodi k ispunjenju cilja i u korist onome kome je pomoć potrebna. DIfuzija odgovornosti (prepuštanje da će netko drugi to bolje napraviti) česta je zamka i prepreka u akcijama volontiranja jer se pojedinci osjećaju lošijima, odnosno kompetentnima za izvođenjem neke akcije. Upravo zbog toga, važno je znati prihvatiti razlike među pojedincima, biti otvoren za suradnju i komunikaciju, također, spreman prihvatiti i uvažiti kritiku, naredbu ili sugestiju. Volonteri se tako mogu definirati kao novonastala zajednica hijerarhijske strukture u kojoj pojedinci, dobrovoljno sudjeluju u nekoj akciji s ciljem ispunjenja zadataka, a da pritom jasno prihvaćaju svoje zadatake, prednosti i nedostatke i tako udruženi, dogovore zadatke i obveze, iste ispunjavaju sa svrhom.
Prednosti volontiranja?
Osim dobrog osjećaja i same spoznaje da pomažemo i činimo dobro, dodatne prednosti upuštanja u ovu avanturu definitivno su proširenje vidika, spoznaja, kruga poznanika i prijatelja, te stjecanje iskustva rada u drugim sustavima, skupinama ili gradovima i državama. S obzirom da se radi o privremenom (najčešće) iskustvu, nastojimo dati sve od sebe i pružiti svoj maksimum da nešto napravimo kako treba. Često se tako nađemo u situacijama gdje moramo obaviti neke zadatke s kojima se nismo prethodno susreli ili ne posjedujemo iskustvo. Radi se o mnogim trenucima izlaska iz komfort zone, kao i probijanja vlastitih i tuđih granica, bilo mentalno ili fizički. Svako takvo iskustvo služi nam na osobni rast i koračanje naprijed. Zato se savjetuje, barem jednom u životu pokušati volontirati ili se uključiti, ako ne i organizirati takvu akciju u kojoj se može pomoći pojedincu ili skupini i tako steći iskustvo, napraviti dobro djelo, ali i napredovati.
Nedostaci volonterskog rada?
Iako se na prvu čini kao jednostavan i gotovo lako izvediv zadatak, možemo reći kako upravo u takvom razmišljanju stoji zamka koja nažalost često rezultira neugodnim rezultatima i stvaranjem neobičnog osjećaja kad govorimo o volontiranju. Mnogi tako smatraju da je dovoljno samo biti dio neke akcije, bez prethodnog razmišljanja o odgovornosti i obvezama koje takav zadatak nosi. Može se tako dogoditi da osoba pristupi programu u kojem ne može izdržati pritisak ili količinu obaveza, odnosno, zanemariti prirodni kompas koji im pokazuje da neke radnje ipak ne mogu izvoditi, neke scenarije gledati ili sudjelovati u akcijama koje idu preko njihovih granica. Nažalost, često se dogodi da osobe shvate ozbiljno potrebu za onim što akcija zahtjeva i tako na određen način ne ispune svrhu obaveze. To dovodi do osjećaja frustracije, nezadovoljstva, a nerijetko i konfliktom sa samim sobom ili drugima koji u akciji sudjeluju. Zato je nužno, prije samog upuštanja u takve radnje promisliti o osobnim granicama, što možemo, a što ne, koliko se možemo dati u neki projekt i ispitati neke stvari prije samog početka.
– Zašto želim volontirati?
– Radi li se o nečemu o čemu razmišljate dulje vrijeme ili samo ideji koja je došla preko noći?
– Koja je moja želja i cilj koju želim ispuniti tijekom ili nakon takvog iskustva
– Koje su moje osobne granice i postoji li nešto što ne mogu podnijeti – npr: gledati krv, strah od kukaca, fizička nemogućnost, pretjerana senzibilnost…
– Želim li ovo iskreno i promišljeno ili samo želim ispitati svoje granice
– Koliko imam vremena za posvetiti se ovakvim izazovima
– Radim li ovo samo da popunim “rupu” u vlastitom rasporedu
– Radim li ovo zbog sebe ili drugih? Želim li samo da drugi vide da sam dio takve akcije i aktivnosti?
– Koliko sam sposoban/na surađivati i prilagoditi se novim situacijama?
– Mogu li pretrpjeti kritiku, autoritet ili rad u zajednici?
Predrasude o volontiranju?
Osim ako nije tako definirano (npr. prosvjed), volontiranje nije akcija na koju se dovoljno samo pojaviti da bi služili svrsi. Štoviše, radi se o potrebi neke skupine ili udruženja da se nekolicina spoji i ostvari ciljeve. Ponekad se radi o potrebama fizičkog rada (npr: izgradnja kuće, renovacija, čišćenje…) pri čemu se moramo zapitati kako možemo pomoći i koje su naše kvalitete koje možemo pružiti da bi se cilj postigao. Nekad se radi o psihološkoj pomoći u kojoj trebamo znati nekoga saslušati ili animirati dobrim raspoloženjem. U ovim situacijama nema prostora za rješavanje osobnih problema ili nadopunu emocija, već predanje onima koji su u nevolji. Nekad je to akcija prikupljanja novca u kojoj se potrebno angažirati u komunikaciji s nepoznatim ljudima. Pritom nema mjesta nelagodi, osjećaju srama ili nemogućnosti komuniciranja s drugima. Sve te radnje ključne su i dovode k ostvarenju cilja. Osoba koja se prijavila za volontera, osim što se treba pojaviti taj dan, treba se i angažirati i ispuniti zadatke koji im se dodijele.
Zaključak:
Volontiranje gotovo uvijek ima istu polaznu točku, a to je: želja da budemo korisni i nekome pomognemo. Sama pomisao i ideja da to želimo, pokazuje da smo spremni odreći se vlastitog vremena, znanja i vještina i pokloniti ih nekome kome je potrebno. Ponekad ćemo pomoći samo time da se negdje pojavimo kao podrška i iako nećemo osjećati da smo učinili mnogo, moramo znati kako i to često ima svoju svrhu. S druge strane, u onim situacijama gdje je potrebno više, bilo fizički, bilo psihološki, bez obzira na želju, dobro je razmisliti o svim drugim zahtjevima, potrebama i obvezama akcija na kojima želimo volontirati. U tom slučaju, sudjelovanje nije dovoljno, štoviše, može biti beskorisno ili distrakcija. Zato prije upuštanja u takvu avanturu, razmislimo o tome koliko možemo nešto ispuniti, odnosno, jesmo li spremni i u mogućnosti pružiti sve što je potrebno.