Putovanja su oduvijek bila zanimljiva i korisna atrakcija, koja, tako barem kažu, mogu obogatiti onoga koji im se služi. Kažu da novac može doći i otići, ali uspomene i iskustva koja steknemo putujući, ne može nam nitko oduzeti. Kako je biti osoba s invaliditetom i putovati? Sigurno mnogi od vas nikada o tome nisu razmišljali… Zato mi dozvolite da vam ispričam svoju priču. Moje ime je Slaven, ja sam tetraplegičar, putopisac i travel blogger, odnosno, putnik.
Prije 13 godina nesretnim sam skokom u more i pri padu na prijatelja slomio vrat te ostao trajno nepokretan. Trinaest godina već živim svoj „drugi“ život od kojih zadnje četiri intenzivno putujem. S obzirom na to da ne mogu hodat, imam ograničenu pokretljivost u rukama i trupu, kao takav u potpunosti sam ovisan o tuđoj pomoći.
Aviokompanije, čak i smještaj, u ovo “novije” vrijeme, više ne predstavljaju tako velike probleme kao što je nekad bilo. Mnogo je dostupnih “jeftinih” letova niskobudžetnih kompanija i čini nam se kao da imamo (barem) Europu, ali i svijet na dlanu. Ono što vam prvenstveno u ovom članku želim je predstaviti svoje iskustvo putovanja iz perspektive osobe s invaliditetom.
Putovati s tetraplegijom nosi cijeli niz problema i prepreka i za razliku od jeftinih letova; sve je osim lagano. Ipak, ne i nemoguće i ne dozvolite da vas ova rečenica obeshrabri. Ovaj tekst sve je osim želje da od toga odustanete ili pomislite da je nemoguće. Ono što želim postići je prenijeti vam svoja iskustva i savjete kako da se i vi odvažite i u tome uspijete.
Ja sam putnik, a to možete postati i vi. Uz mnogo volje, želju i dobru organizaciju, već za nekoliko dana možete biti na svojem omiljenom mjestu i posjetiti mjesta koja ste možda mislili da nikad ne bi mogli.
Kako je moguće putovati kao osoba s invaliditetom?
Ono što je “must have ”, definitivno je partner/pratnja, odnosno, osoba koja će s vama putovati. Teško je samo i zamisliti kako bi bilo da se osoba s invaliditetom odluči ići na putovanje sam/a na kojem bi trebao/la računati na to da će se uvijek netko naći u blizini voljan pristupiti u pomoć. Ne kažem da ne postoje dobri ljudi, samo je bolje i sigurnije voditi sa sobom osobu unaprijed upoznatu i pripremljenu za neke zadatke. Jer, možemo se složiti, ni osobi bez invaliditeta nije jednostavno odlučiti se na putovanje sam/a zbog brojnih faktora – sigurnost, društvo, pomoć, suradnja, strah.
Ja preferiram putovati s osobama koji se o meni mogu brinuti i već poznaju moju situaciju. Nekad to nije bilo izvedivo, pa sam na neka putovanja odvažno odlučio ići s nepoznatim osobama. Tada je vrlo važno unaprijed pripremiti suputnike i dati im do znanja (jasno) što se sve od njih očekuje i s kojim problemima se mogu sresti.
Ja obično kažem najgore pa što bude bude, ako osoba pristane onda je spremna na najgore.
Ljudi koji nisu upoznati s invaliditetom ne znaju što očekivati, ne znaju da takvo putovanje nije ispijanje koktela na plaži i ležanje pa se i često nakon putovanja ljudi znaju rastati u lošim odnosima radi različitih očekivanja. Dogodilo mi se da ljudi nisu bili zadovoljni s količinom slobodnog vremena, da im je bilo prenaporno ili pak nešto drugo. Teško je nekome u potpunosti udovoljiti, a s druge strane zadovoljiti sebe. Zato je najbolje unaprijed točno dogovoriti.
Drugo potrebno je naravno prijevozno sredstvo i/ili putna karta – transport. Postoji naravno više opcija i mogućnosti, a ovdje bi se htio dotaknuti najčešće korištenih. Avionske karte danas, kako sam i ranije spomenuo, dostupne su vrlo povoljno i moguće je letjeti na drugi kraj Europe za manje od 200 kn. Naravno, gdje ćete i kada putovati, odnosno, kad bi željeli ili možete, preduvjet su za pronalazak jeftinije ili skuplje opcije.
Ukoliko vam odgovaraju datumi i cijene koje su ponuđene kao najpovoljnije, pritom i zračna luka (najjeftinije u Hrvatskoj su Zadar i Split dok su u susjedstvu tu Venecija, Beč, Srbija i Budimpešta) rezervirate let i spakirate kofere. Usprkos svemu navedenom, napretkom društva i tehnologije, moram priznati da je kod putovanja, bilo avionom ili drugim sredstvom, još uvijek mnogo problema kad govorimo o osobama s invaliditetom. Situacija nije puno drukčija kad govorimo o brodu. vlaku ili autobusu. Zbog toga je moje omiljeno prijevozno sredstvo automobil, zbog bolje kontrole i organizacije, a osobno se i ne osjećam previše ugodno u avionu.
Automobil preferiram, iako je sporiji način prijevoza jer mi omogućava slobodu, udobnost, odlazak na toalet bez stresa, a uz to mogu stati kada god i gdje god poželim.
Većina, izbjegava ili se boji putovanja i to možemo reći, opravdano u potpunosti. Nedostaci i problemi s kojima se pritom mogu i često susreću su sljedeći:
- Nedovoljna stručnost i educiranost osoblja
- Nemogućnost odlaska na toalet
- Oštećenja ortopedskih pomagala
- Loša organizacija i nedostatak osoblja
Da bi sve proteklo u redu, zbilja je ključna organizacija. Čisto radi primjera , dogodilo se da sam na povratku iz Tanzanije dobio potrgana kolica, odnosno, nakon leta dočekala su me takva. Možete li zamisliti što bi bilo da se to dogodilo pri slijetanju tamo? Moj savjet je da osoblju zračne luke pomno objasnite kako će postupati s kolicima, kako će ih rasklopiti, a ako imate želju, kolica se mogu staviti u najlon, iako mislim da on ne štiti puno.
Statistike su pokazale kako se samo u Americi, u prva 4 mjeseca, oštetilo više od 2000 pomagala.
Također sam imao neugodno iskustvo gdje sam zaposleniku aerodroma ispao iz kolica i još neke slične situacije. Ipak, kao što sam rekao, nisam tu zbog toga da vas obeshrabrim, već da vas uputim, jer sam uz svoje iskustvo, takve situacije uspio svesti na minimum i nadam se da ću vam u tome uspjeti pomoći. Nekad sam i ja bio na početku i prolazio kroz sve to, a želim da se situacija popravi i da svi imamo bolju priliku vidjeti što više onoga što nam svijet pruža. Tako vas želim u seriji tekstova informirati, naučiti, ohrabriti da i vi putujete i da se odlučite na tu avanturu. Zato me pratite i na ovom putovanju…
Kao što sam i napisao gore, odvažite se i pokušajte jer definitivno se isplati i sve ono što dobijete je kao šlag na torti.
Uz dobru pripremu, dosta istraživanja i puno volje, sve je moguće! Ja već imam dovoljno iskustva pa tako svodim te probleme na minimum, ali nažalost, neke od tih stvari morao sam iskusiti prije svega na svojoj koži. No, jednom kad „probijete led“ i upustite se na putovanje, stvari sljedeći put idu puno bolje.