Zašto se moje dijete ne želi baviti sportom? Zbog čega mom djetetu ne odgovaraju sportske aktivnosti, tjelesni odgoj, igranje pred zgradom? Koliko smo samo puta čuli roditelje da govore ovako o svojoj djeci?
Ako ste jedan/na od onih koji proživljavaju takvu situaciju s vlastitim djetetom, odnosno, kao roditelj se pitate je li s vašim djetetom sve u redu? Treba li ga ipak motivirati (“natjerati”) na sport i aktivnosti ili ipak dopustiti da nastavi “po svom”? Želimo vam otkriti u ovom članku.
Danas donosimo mišljenje sportskog trenera i kineziologa, suvlasnika sportsko-rehabilitacijskog centra Motus Natura – Damira Znaora, koji iz dugogodišnjeg iskustva želi objasniti zašto bi ipak bilo dobro da razmislite još jednom.
Što nam se događa?
Svjesni smo današnjeg suvremenog načina života i dan nas je napredak tehnologije doveo nas je do otežanih okolnosti kad pričamo o odgoju djece. Posebno se to odrazilo na tjelesni razvoj, koji kao da gubi svoju čar. Nekad su se djeca igrala na ulici i smišljala razne igre i strategije kako im nikada ne bi bilo dosadno, a fizička aktivnost bila je “samo” dio procesa. Tako su tijelo i um imali spojku, a djeca odrastala zdravije i aktivnije i bila kreativnija.
Istraživanja su pokazala da su tijelo i mozak povezani i da se prate u razvoju, stoga zapostavljanjem jedne ili druge strane, automatski pati druga.
Danas, uz sav virtualni svijet, društvene mreže i “lažno” predstavljanje na internetu, realnost je poprimila manje zabavne note. Ipak, ovisnost koju izazivaju teško je pobijediti i često se događa da virtualno preuzme kontrolu nad životom. Tako se nerijetko događa da dijete, a i odrasli, radije biraju boravak pred ekranom od onoga u prirodi i društvu. Tako dolazimo i do druge vrste problematike, gdje se roditelji ne stignu “pozabaviti” i prepuštaju tehnologiji da prevlada čak i u odgojnim metodama. Sve to dovodi do raznih problema s kojima se teško nositi, čak i suočiti, odnosno, prihvatiti da su tu, te da se potrebno posvetiti rješavanju istih.
Zašto “tjerati” dijete na sport?
Naše tijelo, psiha i duh čine jednu cjelinu i trebali bi se pratiti međusobno u razvoju. Možemo reći kako je upravo sport u svemu tome kao “prva linija obrane” od štetnih utjecaja tehnologije, upadanja u loše društvo i drugih negativnih faktora. Bez toga da dugo razmišljamo, možemo se svi sjetiti nekog primjera gdje su osobe koje su za vrijeme djetinjstva, kasnije i mladosti, odlazili na sport i trenirali, kasnije imali manje problema s pogrešnim odlukama, upadanjem u ovisnost, izgledali dobro… Složit ćemo se kako i takve osobe često znaju bolje funkcionirati u timskim zadacima, razmišljati i predvidjeti temeljitije i racionalnije i mnoge druge prednosti. Naravno, to nije nužno tako i moramo biti svjesni kako nas naše odluke u konačnici pretvaraju u osobe koje jesmo, ali sigurno je da sport itekako potiče razvoj dobrih navika.
Dalje, sport uvelike preslikava stvarni svijet i omogućava nam da se kroz igru učimo proživljavati razna stanja, emocije i situacije, koje kasnije u životu možemo “lakše” prebroditi. Jer srce je ipak najjači mišić, zar ne?
Borba za imidž, prestiž, pobjedu, trofej, titulu, socijalni status. Pronalazak rješenja, izlaza iz nekih situacija, borba za “preživljavanje”… samo su neke od situacija koje nam sport može omogućiti da proživimo kroz igru i naravno bez opasnosti. Ipak, naš mozak u tim trenucima postaje mehanizam koji želi riješiti zagonetke i zadatke, odnosno, shvaća to ozbiljno, pa ga tako i potiče na rad i razmišljanje. Samim time, razvijamo se i napredujemo, iako je sve samo igra.
Sve to navodi nas na razmišljanje kako se sportom, osim toga što postajemo fizički jači i sposobniji savladati neke prepreke, postizati rezultate ili se samo dobro zabaviti, također razvijamo i mentalno i socijalno. Tako možemo i zaključiti kako djeca, pogotovo ona sklonija sramežljivosti, nesigurnostima, manjkom samopouzdanja ili smanjenim fizičkim sposobnostima, mogu uvelike napredovati i prebroditi razne prepreke u razmišljanju, kao i pokretima.
Nažalost, često se dogodi da se roditelji, čak i prije djece, razočaraju u pojedine segmente sporta, kao što su razmišljanja trenera ili drugih roditelja i tako odluče “povući” svoje dijete iz takvog okruženja. Tako se stvaraju određene predrasude i moguće trajno utječe na djetetov život. Tada se postavlja pitanje: “Koji je uopće cilj Akademskog sporta?”
Što dobivamo sportom?
Tu je potrebno osvijestiti se kako upravo takvo okruženje i razvojne metode, čak i one negativne, mogu pomoći u boljem razumijevanju realnog svijeta. Stvaraju se tako vrijednosti koje mogu itekako značiti u budućem životu: disciplina, upornost, rad u timu, zajedništvo, u konačnici i motorički razvoj koji je produkt treniranja i natjecanja. Svatko tko je u sportu, svjestan je svih dobrobiti istog i da dobivaju mnogo više od same “igre”. Stvaraju se tako prijateljstva, uspomene, poticaj da se razvijamo i borimo.
Tko je god u sportu, zna da dobije i puno više od toga. Sport stvara odnose i uspomene koje ostaju za cijeli život. Svi znamo vrijednost jednoga pravoga prijatelja, a kamoli više njih.
Da li trebam svoje dijete pustiti na sport?
Bez obzira na to je li vaše dijete želi ili ne želi biti dio neke sportske zajednice ili individua (npr. tenis), dobro je razumjeti kako samim sudjelovanjem na istima, prije možemo očekivati pozitivne rezultate i recenzije od toga da će se dijete razočarati. Moguće je da se u nekom sportu neće pronalaziti, odnosno, htjet će isprobati više toga… važno je biti podrška i suputnik na takvom putovanju jer sigurno ne ide u pogrešnom smjeru, već samo traži i želi negdje pripadati gdje se osjeća dobro i pronalazi svoju svrhu. Uloga roditelja u svemu tome bila bi da osim kao podrška, budu i oni koji će biti treneri svojoj djeci kod kuće u smislu izgradnje pozitivnih životnih navika i stavova, kako bi djeca naučila vještine popust snošenja odgovornosti, nositi se pobjedama i porazima, zajedništvo, pomaganje i suradnju. Zato možemo zaključiti kako upravo sport može biti dobar trening i za djecu i odrasle na putu prema jačanju duha i tijela. Zato, ne posustajte i ne odustajte.
Duhovni život izvire iz naših odnosa, psiha se gradi na pravim vrijednostima, a tijelo se najbolje izgrađuje na račun natjecateljskih igri. Sve to nudi sport, stoga bi trebalo pomno razmislit, jer je to trenutno najbolja sredina koja postoji za djetetov razvoj. – Damir Znaor