Rana intervencija kao prevencija – intelektualne poteškoće

Kako prepoznati simptome koji upućuju na poteškoće u razvoju vašeg ili nečijeg djeteta? Što ako ne ide sve po planu, kome se obratiti za pomoć i koji su prvi koraci?

Odgoj djeteta najveća je odgovornost u životu svakog roditelja.  Od prve informacije o dolasku prinove,  pripreme za porod i sobu djeteta, do prvih trenutaka zajedno. Mnogo je koraka i obaveza koje roditelji trebaju savladati i obaviti. Uz sve to dolazi i ono najvažnije: odgoj.

Za tako važnu ulogu ne postoje točna pravila i propisi. Mnogo je literature, članaka i iskustava drugih dostupno na internetu, ali što napraviti i kako prepoznati kad nešto ipak nije u redu?

Rana intervencija (dijagnostika) može se definirati kao skup radnji ili situacija pomoću kojih je moguće prepoznati potencijalne poteškoće ili naznake da je djetetu potrebna stručna pomoć. Služi tome da bi se na vrijeme reagiralo i na najbolji način usmjerilo roditelje u postupak i daljnju proceduru. Namijenjena je djeci od rođenja pa do treće, a najduže do sedme godine života.

Pojam rane intervencije u djetinjstvu kod nas je još uvijek relativno nov. Mnogi su možda  čuli, ali ne znaju na što se točno odnosi i kome je potrebna. Roditelji koji na određen način primijete neobična ponašanja kod djece, mogu bez straha pristupiti ovoj metodi, kako bi na vrijeme reagirali i otkrili je li im nešto takvo potrebno. Preporuka je da svaki roditelj, ukoliko primijeti neku neobičnu pojavu ili radnju djeteta, potraži savjet pedijatra, a po potrebi i stručnog kadra.

Osobe kojima je potrebna podrška: 

1. djeca rođena s nekim medicinskim stanjem ili oštećenjem za koje se zna da će utjecati na razvoj
2. djeca kod koje postoji rizik za odstupanjem (npr.prijevremeno rođena djeca).
3. svako dijete koje ima određene izazove ili poteškoće

Ukoliko se radi o djetetu do godine dana procjena se najčešće obavlja kod kuće. To je prirodna okolina djeteta u kojoj se i dijete, ali i roditelji osjećaju opušteno. Terapijski postupci se mogu odvijati i u posebno opremljenim kabinetima. Dok kod starije djece, najčešće se procjena i intervencija obavljaju u stručnim kabinetima.

Procjena se obavlja kroz igru i određene radnje pomoću kojih stručnjaci dobiju odgovor na mnoga pitanja o djetetu i potrebama, izazovima i preprekama s kojima se susreće. Postupak se odvija u nekoliko sesija po otprilike 45 minuta do sat vremena.

Procjenu obavlja stručni tim u koju je uključeno više stručnjaka od kojih su neki: logoped, radni terapeut, fizioterapeut, psiholog, edukacijski rehabilitator…

Osim uspjeha u njihovu cjelokupnom funkcioniranju, rana intervencija pogotovo se usmjerava na poticanje vještina u sljedećim područjima:

• Grube i fine motorike (puzanje, hodanje, hvatanje predmeta…)
• Kognitivne vještine (rješavanje problema, pamćenje, učenje)
• Komunikacijske vještine (pričanje, slušanje, razumijevanje)
• Aktivnosti brige o sebi (hranjenje, oblačenje)
• Socijalne i emocionalne vještine (igra, interakcija s drugima)

Rana intervencija u svojem središtu ima upravo obitelj te se roditelje promatra kao ravnopravne članove tima koji radi za dobrobit djeteta. Koliko je važna aktivnost stručnog tima, toliko je važno da obitelj jednako pristupa i surađuje.

Neke od metoda koje mogu to omogućiti su: zajednička igra, praćenje sadržaja i kreiranje rutina i navika. Važno je kreirati sadržaj i aktivnosti u skladu s preporukom stručnog kadra i tako sudjelovati u programu.

Ono što je odgovaralo jednom djetetu, možda neće odgovarati drugomu – ne postoji univerzalni plan rane intervencije. Različiti terapeuti možda će imati drugačije, čak i oprečne, ideje o tome što vašem djetetu treba.

Najvažnija je stvar fokusirati se na jake strane djeteta, ali i na ono što vi kao obitelj želite postići.

Dobar terapeut će saslušati vaše potrebe, uvažiti će vaše mišljenje i odgovoriti na pitanja na koja zna odgovor. On će vam također jasno i na razumljiv način objasniti postupke koje provodi s djetetom.

Jedinstvena adresa na kojoj bi roditelji mogli dobiti odgovore na sva pitanja, nažalost ne postoji. U moru informacija koje su nam danas dostupne preko raznih kanala, nerijetko se dogodi da su roditelji obasuti  informacijama i preporukama sa svih strana te je zaista teško razaznati što je djetetu potrebno i koji će pristup i terapija imati najviše koristi.

Nakon što se posumnja u to  da dijete ima poteškoće, roditelji bi se trebali savjetovati s pedijatrom koji će ih uputiti na daljnju obradu. Prihvaćanje i suočavanje najeteži je, ali možda i najvažniji korak koji može voditi prema rješenju.