Oduvijek nam je poznato da je pas čovjekov najbolji prijatelj. O tome svjedoči gotova svaka osoba koja je nekad imala ili trenutno vodi brigu o tom četveronožnom ljubimcu. Mali ili veliki, terijeri ili maltezeri, hipoalergeni ili lovački… Razlikujemo more vrsta i veličina, karaktera i osobina. No postoji jedna posebna vrsta, koja može bitno utjecati na život pojedinaca, ali i svake osobe koja ih susretne na svojem putu. Radi se o terapijskom psu.
Terapijski pas posebna je vrsta pasmine, obučen da pruži pažnju, pomoć i podršku onima kojima je potrebna. Bilo da se radi o osobama s poteškoćama u kretanju, slabijeg vida ili sluha, kao i drugih osoba s posebnim potrebama kojima takva suradnja može uvelike olakšati svakodnevicu.
Koja je uloga terapijskog psa, gdje ih možete pronaći i kako izgleda i koliko traje obuka jednog takvog psa? Saznajte u nastavku.
Jeste li znali da je pseća inteligencija u razini dvogodišnjeg djeteta, a da nam ipak mogu mnogo pomoći?
Tko je terapijski pas?
Labrador, zlatni retriver, kraljevski pudl, koker španijel, pomeranac, hrt, mops ili jazavčar, najčešće su pasmine u kojima se odabiru štenci namijenjeni za obuku za terapijskog psa.
Da bi postali terapijski, odnosno bili izabrani za takvu vrstu obuke, moraju već kao mladi štenci imati mirnu narav i biti socijalni u susretima sa strancima. Tako se već od malena treniraju u interakciji s drugim ljudima i životinjama i testiraju neke situacije u kojima ne bi smjeli reagirati burno, kao ni dovoditi druge u opasnost. Iako ne postoji određena vrsta i veličina terapijskog psa, ipak se najčešće radi o gore prethodno navedenima jer su se u praksi pokazali najboljima, što naravno ne isključuje opciju i drugih.
Postoji razlika između psa pomagača i terapijskog psa. Pas pomagač tako je onaj koji pomaže u vođenju i obavljanju radnji osobama slabijeg vida, dok terapijski pas ima ulogu u javnim ustanovama ili kod udomitelja osobama s raznim tjelesnim ili mentalnim teškoćama i posebnim potrebama.
Radni vijek terapijskog psa je 7 do 8 godina, nakon čega se, prema procjeni stručnog tima, pas umirovljuje.
Odakle potječe ideja o terapijskom psu?
Povijest svjedoči o nekolicini ideja ili gledišta na to kako ljudi s određenim poteškoćama, kao na primjer anksioznosti, osjetili olakšanja i poboljšali razmišljanja i raspoloženje tijekom boravka u blizini malih životinja. Freud je vjerovao kako psi imaju određen level suosjećanja s pacijentima, lakše komuniciraju i razgovaraju o problemima i bolje se opuštaju tijekom terapije (prenosi Wikipedia), dok neki od službenih podataka govore kako je već 1976. godine medicinska sestra Elaine Smith započela program obuke za terapijskog psa.
Gdje se obučavaju i koliko traje obuka za terapijskog psa?
Iako nam se čini da su gotovo svi psi druželjubivi i lako prirastu srcu, to ne znači nužno da i svaki od njih može postati terapijski. Obuka počinje već s dva mjeseca starosti s osnovnim koracima socijalizacije i prilagodbe na društvo i okolinu, a ovisno o programu može trajati 6 tjedana ili dulje, dok služba traje sve do umirovljenja (7-8 godina). Tijekom obuke prolaze mnoge osnovne radnje i priprema za službu, odvodi u javne ustanove kako bi zapamtili rutu i oblike, te tako pomogli onima kojima će biti dodijeljeni, a u konačnici i kod udomitelja na privikavanje.
Prilikom ispitivanja šteneta, obraća se pozornost na razne karakteristike koje mogu otkriti radi li se o idealnom kandidatu. Radi se individualno ili grupno.Važno je da pas nije zaštitnički nastrojen,nego samouvjeren, temperamentan i slobodan i da voli provoditi vrijeme s ljudima više nego s drugim psima. Terapijski pas se trenira kao radni pas, a ne kućni ljubimac, jer ima zahtjevnu zadaću koju obavlja zajedno sa stručnim voditeljem.
Neke od glavnih karakteristika i osobina terapijskog psa su:
- socijalna interakcija s drugim osobama
- poslušnost i izdržljivost u nekim “stresnim” situacijama kao npr posjet veterinaru
- odazivanje na zapovijedi
- tjelesni dodir i podnošljivost
- osjetljivost sluha i podnošljivost glasnih zvukova
- vid i fokus
- zdravlje i stabilnost
Ponekad nažalost, pojedinci nisu upoznati s procesom prilagodbe terapijskih pasa, pa može doći do nesporazuma kod osoba koji rade i/ili djeluju u javnim ustanovama. Ipak, vjerujemo da napredujemo i da će takvih situacija biti sve manje i manje.
Kome se preporučuje “nabaviti” terapijskog psa?
Osobama s poteškoćama u razvoju, govoru, kretanju i posebnim potrebama. Bilo da se radi o povredi ili trajnom fizičkom oštećenju, odnosno drugoj vrsti ponašanja ili potreba poput hiperaktivnosti, ADHD-a, invaliditetu i drugih. Uloga terapijskog psa u njihovim životima mogu imati veliki značaj, ali i pomoći u razvoju mnogi socijalnih, govornih i mentalnih vještina, pa možemo zaključiti kako upravo terapijski psi mogu olakšati svakodnevicu i život pojedinaca, ali i roditelja, bližnjih i prijatelja osoba s posebnim potrebama.
Gdje se može “nabaviti” terapijski pas?
Postoje odgojni centri za terapijske pse u kojima se može predati zahtjev za stjecanje prava na terapijskog psa. Neki tako nude oblik dnevnog boravka, dok se može steći pravo na njih u određenom trajanju. Ipak, ponekad se na tu opciju čeka i više od 8 mjeseci. Tako se neki roditelji ili skrbnici ipak odlučuju na vlastito štene s ciljem da ga prođe program školovanja ili dresuru i tako ostane vječni prijatelj u domu osobe. Ne možemo znati koje je rješenje bolje, to moramo prepustiti stručnjacima, ali svakako nije teško za pretpostaviti kako je pas uvijek dobra ideja za učiniti život ljepšim i boljim.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako su terapijski psi potrebni nama i društvu. Njihovo prisustvo obogaćuje život i svakodnevicu ljudima kojima su dodijeljeni, namijenjeni ili okruženi. Ispunjavaju ih, čine sretnima i zadovoljnima. Pas je najbolji čovjekov prijatelj, to nam je poznato oduvijek.
Iako sam vjernik, moj najbolji prijatelj je Netko drugi, rado ću se složiti kako su psi zbilja potrebni i vrijedni prijatelji svakom čovjeku i da mogu imati puno pozitivnog učinka.
Više o terapijskim psima i stručnjacima koji se njima bave možete pročitati ovdje.